Kako funkcionišu vlakna: Šta održava svetlost u vlaknima?
Ostavi poruku
Danas je optičko povezivanje velike brzine revolucioniralo način na koji živimo, radimo i komuniciramo. Rastuća globalna potražnja za propusnim opsegom i pouzdanošću sistema pokreće kontinuirano usvajanje tehnologija hiperskale, sa skalabilnim mrežama od svih vlakana koje olakšavaju nesmetan protok podataka u vremenima najveće potražnje. Prije nego što uđemo u principe optičkih vlakana, pogledajmo ukratko prednosti prelaska sa tradicionalne infrastrukture zasnovane na bakru na modernu tehnologiju vlakana. U poređenju sa brzinom prenosa podataka tradicionalnih bakrenih kablova, kablovi sa vlaknima mogu obezbediti veću brzinu prenosa. Naravno, ovo su sve prednosti optičkih vlakana. Za razliku od tradicionalnih bakrenih kablova, vlakna prenose podatke u obliku svjetlosti, a ne električne energije, minimizirajući probleme topline u čvrsto ožičenim cijevima i mrežama visoke gustoće. Osim toga, jedno vlakno može prenijeti signal na više od 100 kilometara, dok se slabljenje signala u bakrenom kablu javlja na oko 100 metara. Nema sumnje da je tehnologija optičkih vlakana okosnica budućeg svijeta velike brzine, niske latencije i hiperpovezanosti. Kako bi se objasnilo kako radi optička vlakna i odredilo šta zadržava svjetlo u optičkim vlaknima, ovaj članak će pružiti kratak pregled osnovnih karakteristika tehnologije optičkih vlakana, okupljajući relevantne faktore, procese i naučne principe koji podupiru komplementarne tehnologije koje pokreću budući izgledi povezivanja putem optičkih vlakana.

Optički kabl: struktura i sastav
Optički kabel se sastoji od tri ključne komponente. Jedna je jezgra koja nosi svjetlost, zatim slijedi obloga i na kraju zaštitni vanjski premaz (također poznat kao omotač). Svaka komponenta (ili cilindrični sloj) optičkog kabla ima specifičnu svrhu u efikasnom širenju podataka kao optičkog signala. Razumijevanje pojmova kao što su refrakcija, indeks loma i ukupna unutrašnja refleksija pomaže u razumijevanju funkcije i upotrebe materijala koji se koriste u optičkim vlaknima.

Struktura optičkog kabla: optički signal jezgre prolazi kroz jezgro. Jezgro se sastoji od visoko pročišćenog silicijum dioksida (SiO2) i vrlo malih količina "dopanta" kao što je germanijum, koji se dodaju radi prilagođavanja indeksa prelamanja za optimalan prenos svetlosti. Jezgra različitih promjera mogu se koristiti u različite svrhe. Na primjer, relativno uzak prečnik jednomodnog vlakna (obično oko 8-10 mikrona) ograničava prijenos na jednu, fokusiranu putanju, pomažući da se održi vjernost signala na velikim udaljenostima. Alternativno, vlakna sa više modova koja prenose različite optičke signale na kratkim udaljenostima (npr. unutar zgrada ili na kampusu) zahtijevaju prečnik od 50+ mikrona.
Bilo da je jednomodni ili višemodni, visoki indeks prelamanja jezgre u odnosu na oblogu je faktor u postizanju ukupne unutrašnje refleksije. Obloga Obloga okružuje jezgro. Dvostruko i trostruko obložena vlakna služe za specijalizirane aplikacije velike snage, kao što su industrijski laserski sistemi, dok jednostruki vlaknasti kablovi služe za svakodnevne primjene kao što su telekomunikacije i mreže podataka. Glavna svrha obloge je da ograniči svjetlost na jezgro. Ovo se postiže obezbjeđivanjem nižeg indeksa prelamanja kako bi se postigla ukupna unutrašnja refleksija. Vanjski sloj (ili omotač) ne stupa u direktnu interakciju sa svjetlošću koja prolazi kroz jezgro.
Umjesto toga, vanjski sloj pruža mehaničku čvrstoću i fizičku zaštitu od faktora okoline koji mogu smanjiti indeks prelamanja materijala unutar vlakna. To uključuje unos vode vezan za vremenske prilike i ekstremne temperature, kao i povlačenje, savijanje i uvrtanje tokom instalacije i kretanja. Na ovaj način, robusni omotač kabla pomaže da se obezbedi efikasan i pouzdan prenos svetlosti. Da bismo bolje razumjeli kako svjetlost ostaje u vlaknu, moramo početi povezivati ključne koncepte ukupne unutrašnje refleksije, kritičnog ugla i indeksa prelamanja.
Šta je refrakcija? Refrakcija opisuje promjenu smjera svjetlosti dok ona prolazi kroz medij različite gustine. Na primjer, razmislite o obasjavanju baterijske lampe na veliku staklenu zdjelu napunjenu vodom. Pošto se svetlost iznad vodene linije posmatra kroz relativno manje gust vazduh u poređenju sa svetlošću koja pada u gušću vodu ispod, čini se da se ugao putanje svetlosti menja na ulaznoj tački. Kada svjetlost prođe kroz medij različite gustine, promjena smjera svjetlosti naziva se refrakcija (vidi Snellov zakon u nastavku). Šta je indeks loma? Nastavljajući s primjerom bljeskanja svjetiljke u vodu, mogli bismo postaviti pitanja poput: "Da li se svjetlost uvijek lomi pod istim uglom?" Odgovor je ne. Svjetlost se lomi pod uglom koji se može izračunati prema indeksu prelamanja. Poznavanjem, na primjer, indeksa prelamanja vode i zraka, optički parametri koji određuju kut prelamanja mogu se unijeti u jednadžbu koja pokazuje tačan kut očekivane refrakcije na sobnoj temperaturi (u nekim slučajevima ekstremne temperature utiču na gustinu medija) moraju se uzeti u obzir).
Kako je indeks loma povezan sa jezgrom i oblogom?
Svjetlost koja se kreće iz gušćeg medija u manje gustu će odstupiti od "normalnog" (to jest, imaginarne linije okomite na međusklop između dva medija na mjestu ulaska). Vraćajući se na primjer baterijske lampe, mogli bismo razmisliti o potapanju svjetiljke u vodu tako da svjetlost sada mora putovati iz gušće vode u manje gusti zrak, oponašajući ono što se događa kada svjetlost putuje kroz jezgro i u omotač. Upravljanje uglom snopa svjetiljke iznad "kritičnog ugla" će reflektirati svjetlost u vodu. Slično tome, ugao svjetlosti koja prolazi kroz jezgro mora premašiti kritični ugao, a obloga mora osigurati niži indeks prelamanja od jezgra.

Kritični ugao i ukupna unutrašnja refleksija Svetlost će doživeti potpunu unutrašnju refleksiju kada se širi iz gušće sredine u manje gustu sredinu pod uglom iznad kritičnog ugla. Ovo je mjesto gdje se svjetlost reflektira u gušći primarni medij i ne ulazi u manje gust sekundarni medij. Razumijevanje principa refrakcije, indeksa prelamanja, kritičnog ugla i ukupne unutrašnje refleksije omogućava inženjerima da odaberu materijale jezgre i omotača za optimalne performanse vlakana.







